Ledena dvorana Doma sportova. Huk sa tribina. Ne, nije riječ niti o rukometnoj niti hokejskoj utkamici. Izlazi Aki i ostatak ekipe iz Parnog Valjka i praše "Zagreb ima isti pozivni". Bome ima :-) Atmosfera do jaja. Dom sportova dupkom pun. Koncert je bio fantastičan! U manje od mjesec dana u Zagrebu su održana dva famozna koncerta. Edo Majka i Parni Valjak su definitivno začinili koncertnu jesen u Zagrebu. Da je barem više takvih događanja. Ne treba pretjerivati jer čovjek se svega zasiti, ali tri ili četiri koncerta domaćih bendova svake jeseni bi prošla odlično (pod tim koncertima mislim na urbaniju glazbu!). Dodati još po dva koncerta preko zime ili utrpati u sred jeseni neko zvučnije ime iz inozemstva ne bi bilo loše. Svakako treba pripaziti na cijene ulaznica i kako sam već spomenuo ne dogovoriti pet ili šest "velikih" stranaca. Jedan ili dva benda su dovoljna. U to sam uvjeren. U protivnom će se desiti "katastrofa" koja se desila ovo ljeto. "Open Air Festival" je prošao bez i jednog koncerta "velikih". Jedino je Santana dokazao da je zaista VELIK. Napravio je odličan koncert iako dvorana nije bila full puna. Cijena karte je svakako bila faktor koji je utjecao na dolazak, no unatoć tome čovjek je svirao. I Bryan Adams je svirao "samo" pred 6 do 7 tisuća ljudi u Domu sportova. Nije podvio rep i izvlačio se na grlobolju i sl. Na to bi se trebali osvrnuti i naši bendovi. Pa kaj onda ako ne dođe 10 tisuća ljudi!?!? Svirat ćeš pred 5 ili više. Nisu svi Edo ili Parni Valjak, ali niti lošiji. Ako je atmosfera dobra, koncert sigurno nije propao. Možda je prisutan strah od financijskog podbačaja, ali pola dvorane uz cijenu od 50kn (a platilo bi se i više) sigurno nosi neku lovu. Mislim da bendovi nemaju povjerenja u sebe i boje se. Psihomodo Pop, Hladno Pivo, Let 3, TBF, Bare, Marijan Ban, Gustafi, Šajo, Prljavci, Cubismo... Oni mogu napunit Ledenu dvoranu. Ima ih još i svi oni mogu napravit dobre koncerte. Nemoraju svi u Ledenoj. Imamo "Šalatu" (tam je sranje ako padne kiša), imamo Dvojku Doma sportova... Samo nek se svira. Malo smo previše vremena potrošili na strahove, na međusobne svađe i objede (kao što je spomenuo Hus nakon koncerta u razgovoru za jednu domaću TV kuću). Definitivno svi imamo koristi od dobrih koncerata. "Kuruza" se previše uvukla među nas, a tako će biti i dalje ako se naša urbana elita ne udruži i ne krene sa koncertima duž Hrvatske. Da bi ih slušali, oni moraju svirati...
|
Ne znam kako je u drugim gradovima, ali u Samoboru i kako čujem u Zagrebu je zavladala totalna pomama za GSM aparatima. I dok je Cronet (pardon, T-Mobile) već odavno svoje pretplatnike nagrađivao jeftinijim aparatima za produljenje vjernosti na godinu dana, VIP je to učinio prije od prilike dva tjedna. Naravno, oba operatera su ponudila jako jeftino aparate uz uvjet da se ugovor produlji na dvije godine. Kako svugdje tako i ovdje ima jedan ALI (barem što se VIP-a tiće). Tu pogodnost ne mogu koristiti svi pretplatnici. Ne mogu je koristiti oni: koji su već uzeli neki aparat unutar šest mjeseci ili koji su pretplatnici manje od cca deset mjeseci, koji ne plaćaju račune na vrijeme. Osim tih, recimo normalnih ograničenja, VIP je postavio još jedno. Računi moraju iznositi u prosjeku 300kn. Uzmemo li mene kao primjer, limitira me baš ta stavka (i nisam jedini). Po mom skromnom mišljenju takvih pretplanika ima dosta (barem 20% od svih VIP pretplatnika, a VIP ih ima cca 500.000). Moj prosjek je cca 280kn. Izgleda da su im se zatresle gaće kada su konačno pustili ovaj vid kupovanja aparata u opticaj, ali ne dovoljno jer su ispustili iz vida činjenicu da su i mali pretplatnici, PRETPLATNICI. Moj je stav da je bolje imati 500 takvih pretplatnika nego ih pustiti da odu nekom trećem (a ja o tome razmišljam sve više). Za potvrdu moje teorije ćemo uzeti uzorak od baš 500 takvih pretplatnika čiji je račun recimo 250kn. Oni zajedno potroše 125.000,00kn na mjesec. Na dvije godine potrošnja (tj. promet VIP-u) iznosi 3.000.000,00kn (3 milijuna kuna). Osim tog prometa, operater ima sugurnog korisnika dvije godine koji će vjerojatno i nakon tog vremena produljiti ugovor ako operater bude korektan što se tiće podrške korisnicima i tehnološkog nivoa. VIP-ov marketing se još jednom pokazao «vrlo uspješnim». U situaciji kada dolazi treći (a možda i četvrti operater) logika i osjećaj za posao im je opako dobar... Nema što.
Ovih dana sam postao primjer čiste ljudske gluposti i naive. Iako mi se slična stvar desila dosta ranije, nisam baš mnogo naučio na svojoj pogrešci. Što mi bi čovjeće??? Kada sam čuo da je HTnet predstavio novu uslugu, MAXadsl (a to je bilo odmah drugi dan) krenuo sam u istraživanje kako doći do DSL-a. Naravno, trebalo je ispipati da li se ta "igra" isplati financijski. Kratkim izračunom sam došao do zaključka da se DSL isplati (posebno na dugačke staze) i da bi mogao krenuti u realizaciju projekta. Skupio sam sve pare, kupio router, razvukao kablove, umrežio računala, postavio nove utičnice i dogovorio instalaciju. Troškovi od HT-a su bili modem koji sam uzeo po jeftinijoj varijanti, plus ugovor na 12 mjeseci i 400kn za priključenje. Znaći, to je bilo 450kn sve skupa i to bez PDV-a ako se ne varam. Prije oko dva tjedna osvane oglas "MAXadsl za 0kn". Ja ispadam magare i teški naivac. U početnom šusu su pokupili lovu, a sad daju sve za 0kn. Naravno, meni se svi smiju, lupam glavom o zid iako nisam u biti ni imao nekog izbora. Izbor mi je uzeo baš HT i to dok se još zvao HPT. Kapacitet telefonskih linija koji su povukli prema mom mjestu nije odgovarajući i ako sam želio DSL znao sam da moram biti hitar. Niti mjesec dana nakon što sam ja potpisao ugovor došlo je do zagušenja prijava. U Samoboru se treba čekati na red!!!! Super... Moraš biti prvi inaće nećeš «nikad» dobiti uslugu, a sve to zbog nekog idiota u kancelariji koji je imao 10.000kn plaće i nije dao da se položi 3 puta više kabla. Uredsko piskaralo i drkaroš!!! Ja bi ga objesio za jaja da znam koji je to. I što sad??? Mogu se žaliti upravi vodovoda jer ionako nitko neće pomoći. Možda počnem slati stotinjak mailova prema HTnetu pa mi daju neograničen promet na 6 mjeseci. Ovo drugo je ravno čudu. Ili možda i nije. Čuda se ipak događaju...
Znam da naslov nije u skladu s blogom, ali bome je bilo tako. Godišnji odmor je svršio u ponedjeljak. Prvi radni tjedan je dvokratni. Još nisam dokučio da li mi je gore raditi dvokratno ili popodne. Da bude bolje, poslije normalnog radnog vremena išao sam raditi u drugi dućan. Hoće li se vidjeti na plači??? Hoće vražju mater! Cijeli tjedan sam samo radio i spavao. Ništa drugo. Sobu sam uspio pokrečiti u dva dana. Ubio sam se dok sam to završio, a i uspio dobit muskofiber. Osjećao sam se kao da radim na normu. Dođeš na pauzu i onda moraš «pojest» te zidove jer od kad počneš krečiti do povratka na posao je ostalo samo dva i pol sata. Srećom, sada mi sve to izgleda ljepše nego što je bilo prije. Možda zato jer sam sam kreirao raspored namještaja i boju zidova. Čista satisfakcija nakon napornog rada. Slobodnu subotu sam proveo radno. Vidi čuda... Puko sam... Dragu nisam vidio skoro sedam dana i to me jako živciralo. Srećom, ona je našla posao i HZZ nam sada može «rajfat». Žao mi jedino ljudi koji su još prikovani uz njih. No to smo apsolvirali prošli put :-) Kraj nekima radnog tjedna sam dočekao veseo poput klinca kojem kupiš mikić. Početak tjedna mi nije odavao takav dojam. Konaćno sam vidio svoju dragu. Proveli smo prekrasan i vatreni vikend. Lakše sam premostio nedjelju. Naravno raspoloženje mi je u subotu popravio i Dinamo. Razbili su Hajduka k'o panta pitu. Veseli to...veseli. Naravno da ta predstava nije bila ništa posebno jer su i jedni i drugi igrali dosta jadno. Jedino je Dinamo bio konkretniji i puknuo je više nego jednom na gol (i zabio). Neki će sada brundat da sam opet okrenuo na nogomet. Sorry narode, ali ja bez nogača ne mogu!!! Pošaljite me na odvikavanje iako mislim da ni to neće pomoći. Već je prošlo deset... Pas masters... Ako hoću bit ujutro normalan (a radim od pola osam), morao bi na spavanje. Htio sam si još pročitati novine, al kak mi se čini ništa od toga. Šteta... Baš sam se mislio nasmijati malo Židaku i Tomiću. Some other time. Ne znam da li da obavim inspekciju mojeg budžeta prije spavanja. Moglo bi se desiti da dobijem noćne more od tog. Bolje da odem na spavanje ne razmišljajući o novcima. Ah da... zaboravih napomenuti da je gotovo s mirom. Buraz se vratio iz Praga prošli tjedan. Bilo bi monotono bez njega par tjedana. Buka opet stanuje u mom domu... Pozdrav iz «green room-a».
Ne dao Bog dragi ljudi ostati bez posla. Ne samo da se zatvara pipica koja znaći lovu nego i padate u ralje nemilosrdnog sustava. Znam da će možda neke stvari teško zazvučati i da će se neki na ovo ozbiljno naljutiti, ali me boli «dup» za to. Proteklih tjedan i pol pokušavam biti potpora svojoj voljenoj u traženju posla. Istina, ona nije ostala bez njega. Diplomirala je i sada se pokušava zaposliti. Konkretno traži posao učiteljice jer je završila UA. Prošle je godine tadašnja vlada donjela novi ZOR (Zakon o radu) koji je neprijatelj radnika. Sada taj HZZ nudi dvije opcije traženja posla. Neću ići u detalje, ali činjenica je da te muljaju. Prvo ti probude nadu, onda ne stavljaju sve oglase na internet gdje je btw predraga jednaka Sizifovu poslu. Krivo se svrstavaju i stručne spreme. UŽAS užasa. Tko je to smislio i tko je odobrio u onoj nadam se ozbiljnoj informatičkoj tvrtci takav GUI treba ga priupitati za zdravlje. Nek si pogledaju (po meni) naše najbolje internet burze posla pa neka vide kako to FUNKCIONIRA. E kad smo već kod toga... Molim ekipu nek mi makne životopis sa Moj-posao jer sam zaboravio username i password. HVALA! Da nastavim... Gledamo mi poslove koji se nude. Bilten je izašao fantomski 27.08. iako ga tijekom dana nije bilo nigdje na internetu niti na vratima burze. Krajnji rok za prijavu na natječaj je pogađate... 27.08.????? Tko tu tuca nevine??? U najboljem slučaju ste naletili na oglas koji ističe 30.08. Kako su natječaji objavljeni na internetu bez opisa (tko je poslodavac, tel. brojevi, kada natječaj istiće i slično) kasno na večer nema šanse da se molbe predaju na vrijeme. Posebno ako natječaji istiću 27.08. Po meni se ovdje krši zakon i svi potencijalni natjecatelji nemaju šanse pošteno se boriti za mjesto učitelja ili učiteljice jer su natječaji namješteni (što i nije čudno, čak ni strašno na žalost). Kad je već tome tako trebali bi se barem osigurati normalni uvjeti da se kandidati mogu javiti normalno, a ne ovako objelodaniti sramotu i namještanje. Istina, neki nemaju srama, ali ih to ne bi trebalo spriječiti. Možda novi ministar prosvjete uspije dovesti malo reda iako to baš i nije njegova domena. 